Roman ima samo 103 stranice, otprilike kao i roman Mađarska rečenica, kao i gotovo sva Nikolaidisova štiva. rekli bismo, kratko i jasno, primjerneo vremenu u kojemu živimo. To je inače njegov format. Radi se opet o svojevrsnom filozofskom traktatu odjenutom u literarno ruho odnosno u finale porodične drame. Vrlo ozbiljno štivo koje raspravlja o posljednjim danima civilizacije koje živi možda upravo ova generacija kojoj mi pripadamo, štivo koje nam, slikajući život onakvim kakav on zaista jeste kako lokalno tako i globalno, govori kako su ispunjeni svi uslovi za Sudnji dan. Radnja je smještena u kratak vremenski raspon od 5 sati i 7 minuta ujutro do 15 sati i 14 minuta popodne. Roman esejistički promatra sve društvene izopačenosti koje su otprilike dirigovane: opća glupost, zatupljenost, gramzivost, konzumerizam, self-help ideolgija, new age / novo doba, finansijski kapitalizam, tajkuni, epidemije, propast srednje klase koja jednako postoji ali je “mutava”, kako kaže autor. Podnaslov romana je Epitaphios logos, posmrtni govor, i on na najbolji način govori dokle smo stigli te nudi odgovore i zašto smo dotle stigli.
Nikolaidis je romanopisac, kritički komentator i novinar, rođen u Sarajevu 1974 godine. Autor je brojnih romana: Mimesis, Sin, Dolazak, Odlaganje-Parezija, Mađarska rečenica, Ogled Homo Sicker: Poetika Apokalipse i dr. Dobitnik je brojnih nagrada: Nagrada Evropske unije za književnost 2011. godine za roman Sin, nagrada Meša Selimović za roman Mađarska rečenica…
Roman Mađarska rečenica predstavljen je banovićkoj publici 2017. godine u okviru Međunarodnih književnih susreta Lejla Avdić. Po sopstvenom priznanju, gostujući tada u Banovićima, Nikolaidis nam je otkrio nevjerovatan podatak: banovićka promocija Mađarske rečenice bila je prva promocija bilo koje njegove knjige u Bosni i Hercegovini. Odmah za nama predstavljen je i u svom gradu, a Sarajlije se čudile kad im je to saopćio.
„Pola čovječanstva skapava od hladi, a ova je mrcina upravo poždrala 14 hamburgera i kilogram pomfrita. Nakon toga je otišao da povrati, no to nam nisu prikazali. Čovjek kraj tebe nema za hranu. Novac nećeš dati njemu, radije ćeš platiti da vidiš kako neko proždire brdo hrane koje niko prije njega nije uspio pojesti. Pogledaj ih: on ima i publiku, ta publika je u ekstazi. On ima i publiku, ta publika je u ekstazi, aplaudiraju mu, snimaju ga telefonima, žele ovjekovječiti trenutak, jer smatraju da su prisustvovali nečem istorijskom. Ima nešto beskrajno isprazno, čak šarlatansko, u borbi za pravdu. Biti protiv nepravde je kao biti protiv smrti. Da, naravno, svi smo protiv. I?“
Pročitao i preporučio: Safet Berbić