Na radost svih Banovićana, a naročito onih koji vole lokomotive, ćiru, mahanje na peronima, skretnice na pruzi, uskotračni kolosijek, cičanje mašina, bljesak svjetla na šinama… u izdanju Lijepe riječi iz Tuzle, iz štampe je upravo izašla knjiga koja izaziva trnce. I to na jedan poseban i neobičan način. Upravo zbog toga privukla je pažnju i izdavača, i urednika ali i recenzenta Safeta Berbića koji je u predgovoru ovoj knjizi zapisao: “Povijest banovićkih parnih lokomotiva ne počinje onog dana „kada je u Banovićima sve počelo“ (7. novembra 1946. godine), već znatno ranije: 1903. godine, kada je izgrađena prva pruga 760 mm od Oskove do Živinica. Šta je to što povezuje banovićki kolosijek sa Stephensonovom kompozicijom od 12 teretnih i 22 putnička vagona koja je jurnula 78 godina ranije (27.9.1825. godine) od Stocktona do Darlingtona? Pogađate: ugalj i brašno. Energija i hrana.”
Izdavanje ove knjige pomogao je Projekat prekogranične saradnje Bosne i Hercegovine i Srbije “Stare pruge za nova iskustva”, a o promociji ćemo vas naknadno obavijestiti.
Dževad Hodžić rođen je 1960. godine u Turiji, Općina Lukavac. Osnovnu i srednju mašinsku školu završio je Banovićima. Diplomirao na Mašinskom fakultetu u Beogradu. Smjer „Željezničko mašinstvo“ odredio je njegov kompletan radni vijek u proizvodnom pogonu „Željeznički transport“ Rudnika mrkog uglja Banovići. U njegovim čeličnim venama kola rudarska krv, mašinsko ulje, para iz kotlova i dim iz dimnjaka lokomotive. Radio je ono što najviše voli i što najbolje zna i tako postao strastveni ljubitelj parnih lokomotiva. Svoju ljubav ovjekovječio je prvo fotoaparatom, a onda i ovom lijepom knjigom. Rođenjem je Lukavčanin, ali srcem, dušom i lokomotivom što pokreće sve, Dževad Hodžić je Banovićanin.